Prvo smo posjetili Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar u kojem smo doručkovali i odslušali predavanje Domovinski rat, ono je bilo samo uvod u sve što smo čuli i vidjeli. Obišli smo razna memorijalna mjesta, Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti nazvan Groblje tenkova. Zatim smo vidjeli i prošli  Kukuruzni put, odnosno Put spasa. Tim su se putem tijekom okupacije grada dobavljali hrana, lijekovi, medicinske potrepštine, streljivo i svježe ljudstvo, a izvlačili su se najteži ranjenici. Posjetili smo samostan sv. Filipa i Jakova koji je jako nastradao u ratu, no danas je obnovljen. Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata bila nam je iduća destinacija. Gledajući u sve jednake bijele križeve, probudio se u nama neki osjećaj žalosti… Zatim smo došli do svima najtežeg mjesta. Masovna grobnica na Ovčari. Dvjesto posađenih čempresa za dvjesto ubijenih i mučenih ljudi ganulo nas je do suza. Sama pomisao kako su nekoć sretni ljudi na takav način ostali bez života nikoga nije ostavila ravnodušnim. Krenuli smo dalje s kamenom na srcu. Zatim smo razgledali Muzej vučedolske kulture i Gradski muzej Vukovar. Na kraju smo posjetili Vukovarski vodotoranj koji ima prelijep pogled na Dunav i grad. Doputovali smo domovima kasno u noć. Ovu terensku nastavu i ono što smo vidjeli i čuli, nikada nećemo zaboraviti.

Iz Vukovara se ne može otići. – Pavao Pavličić

                                                                              L. Pokos, 8. b